Sedam alata povezujućeg roditeljstva

Čuli ste za termin povezujuće roditeljstvo, ali niste sigurni na što se ono točno odnosi. U sljedećih nekoliko redaka pročitajte što savjetuju dr. William i Martha Sears, vodeći američki stručnjaci za njegu dojenčadi i male djece. Oni su oboje medicinski stručnjaci i roditelji osmero djece, autori su brojnih knjiga o njezi i odgoju djece. Iz njihovog bogatog profesionalnog i roditeljskog iskustva izdvojili smo početne smjernice povezujućeg roditeljstva za nove roditelje i one koji će to tek postati.

1. Zbližavanje pri rođenju – zbližite se sa svojim djetetom što ranije

Način na koji novorođenče i roditelji započnu uzajamni odnos često određuje i način na koji će se ta rana privrženost razvijati. Aktivno sudjelujte u odluci na koji ćete način donijeti svoje dijete na svijet. Preuzmite odgovornost za svoj porođaj, obrazujte se i sa specijalistom za porođaje ili primaljom odredite vlastito viđenje svog porođaja. Traumatski porođaj ili nepotrebno kirurško odvajanje majke i djeteta pri porođaju nipošto nisu savršeni početak roditeljstva. U tom slučaju, dio energije koju biste inače usmjerili na upoznavanje svojeg tek rođenog djeteta morate iskoristiti da biste se oporavili. Zadovoljstvo porođajem pretače se u kasnije zadovoljstvo svojim djetetom.

Prvi tjedni i mjeseci osjetljivo su razdoblje u kojem majka i djetešce moraju biti zajedno. Rana bliskost potiče razvoj urođene privrženosti novorođenčeta kao i intuitivnu, biološku majčinsku skrb. Rana bliskost događa se upravo onda kada su najizraženije djetetove potrebe i majčin zaštitnički nagon. Razumije se da proces zaljubljivanja u svoje dijete i osjećaji bliskosti ili privrženosti počinju puno prije i nastavljaju se još dugo nakon samog porođaja.

2. Vjerujte dječjem plaču – protumačite signale koje vam šalje i odgovorite na njih

Jedan od prvih izazova s kojim ćete se suočiti bit će tumačenje želja i potreba vašeg novorođenčeta iz trenutka u trenutak. To može biti vrlo frustrirajuće i dovesti vas do raspoloženja u kojem će vas preplaviti osjećaj „ja nisam dobar roditelj”.

Opustite se! Zahvaljujući svojem djetešcu postat ćete odličan tumač znakova. Znanstvenici su nekoć vjerovali da su tek rođena djeca samo pasivni promatrači u procesu skrbi.

Danas znamo da novorođenčad aktivno sudjeluje u oblikovanju reakcija svojih roditelja. Evo kako: Djeci su urođena ponašanja koja promiču zbližavanje, ponašanja koja magnetskom privlačnosti djeluju na roditelje tako snažno da ih jednostavno moraju prihvatiti. Neka AP ponašanja novorođenčeta teško je ne primijetiti, primjerice plač, smijeh i umiljavanje; neka pak prate suptilniji znakovi poput kontakta očima i govora tijela. Svi roditelji, posebice majke, imaju urođeni sustav intuicije kojim tumače i odgovaraju na signale koje im šalju njihova djeca. Poput sustava odašiljač-prijamnik, majka i dijete kroz praksu fino ugađaju međusobnu komunikaciju dok ne postignu prijenos bez smetnji. Brzina razvoja te komunikacije nije kod svih ista: negdje novorođenčad šalje jasnije signale; drugdje su roditelji bolji tumači tih signala. Ali dobra veza svakako će se razviti. To će se dogoditi prije imate li na umu da trebate biti otvoreni i osjetljivi.

Kad novorođenče plače, podignite ga. Koliko god to jednostavno zvučalo, mnogi roditelji poslušaju savjet da puste dijete koje plače kako ne bi nagradili „loše” ponašanje. Ali novorođenče nije zločesto; ono komunicira s vama na jedini način koji mu je priroda pružila. Zamislite kako bi bilo vama da ste potpuno nekoordinirani – nesposobni pomoći sebi na bilo koji način – i da vaši krici u pomoć budu ignorirani. Novorođenče na čiji plač nitko ne odgovara neće postati „dobro” dijete ( premda mnoga utihnu); ono će postati obeshrabreno dijete. I naučit će jedinu stvar koju ne želite: da ne može izreći svoje potrebe ili očekivati da budu zadovoljene. Lako je drugome savjetovati vam da pustite svoje dijete neka plače. Ako se ne radi o iznimno osjetljivoj osobi, u kemisjkom sastavu njezina ili njegova tijela ništa se ne mijenja kad vaše dijete zaplače. Idemo malo pojednostaviti stvari. Plač vašeg djeteta vam smeta – tako i treba biti. To se posebno odnosi na majke. Kad bismo majku i dijete promatrali u laboratorijskim uvjetima i pritom na majčina prsa spojili uređaj koji mjeri optok krvi, evo što bismo saznali: kad majka čuje plač svog djeteta, dotok krvi u njezine dojke trenutno se poveča, praćen neodoljivim nagonima da podigne i utješi dijete. Djetetov je plač moćan jezik oblikovan radi njegova preživljavanja i razvoja, kao i roditeljskog odaziva. Odgovorite na njega!

Zadovoljavanjem djetetovih potreba tjekom prvih mjeseci razvit će se pouzdani obrasci sporazumijevanja. S vremenom možete postupno odgađati svoj odaziv i vaše će djetešce naučiti malo pričekati, jer će naučiti jezik koji se ne temelji samo na plaču i razviti mehanizme samopomoći.

Ako ništa drugo odgovaranje na potrebe svog djeteta smtrajte ulaganjem u budućnost; jednom kad naraste, a potrebe budu veće od gladi i uspavljivanja, bit će vam drago što ste razvili dobru komunikaciju.

3. Dojite svoje dijete

Očevi često kažu: „Mi ćemo dojiti”. U dojenju zaista sudjeluje cijela obitelj. Najuspješnije dojilje i djeca koju smo vidjeli imaju podršku u muževima i očevima. Neprocjenjiva je korist od dojenja za zdravlje i razvoj novorođenčeta, ali ono o čemu se dovoljno ne govori jesu veličanstveni učinci dojenja na majku. Evo koje su koristi za vas: svaki put kad hranite dijete, u krvotok vam ulaze hormoni (prolaktin i oksitocin). Ti „majčinski hormoni” sudjeluju u izgradnji kemijskog temelja za ono što je poznato kao majčinski instinkt. Isti hormoni stvaraju mlijeko i olakšavaju majčinstvo.

4. Nosite svoje dijete što češće

od svih trendova u roditeljstvu što su zadnjih godina stigli, ovaj je najuzbudljiviji. Tijekom istraživanja načina roditeljstva bili smo na međunarodnoj konferenciji o roditeljstvu, na kojoj smo primjetili da majke iz drugih kultura nose svoju dojenčad u nosiljkama – pregačama, koje su dio njihove tradicionalne nošnje. Zadivio nas je spokoj na licima te djece i osobita nježnost njihovih majki prema njima. Pitali smo majke zašto nose djecu. Izrekle su dva jednostavna ali mudra odgovora: „Dobro je za dijete i majci olakšava život”. To je to! To je ono što svi roditelji žele, učiniti nešto dobro za svoju djecu, a sebi olakšati život. Nosiljka za dijete postat će vam jedna od neizostavnih potrepština u skrbi za dojenčad. Nećete htjeti izići iz kuće bez njih. To ne znači da dijete morate nositi cijelo vrijeme, ali moglo bit promijeniti vaše poimanje novorođenčeta. Većina ljudi misli da novorođenčad mirno leži u svojim kolijevkama gledajući i pipkajući igračke iznad glave, a podiže ih se tek toliko da ih se nahrani, previje i malo s njima poigra, da bi ih se zatim vratilo „tamo gdje pripadaju”; ta razdoblja nošenja samo su obveza povremenog umirivanja i maženja tako da ih se opet može spustiti. Novorođenče većinu vremena nose roditelji ili skrbnici a spuštaju ga tek kad čvrsto zaspi ili ako moraju zadovoljiti vlastite potrebe. Nošenoj djeci ili njihovim roditeljima događaju se dobre stvari; najprimjetnija je da nošena djeca manje plaču, kao da zaborave biti nemirna. Osim što su sretnija, ta se djeca i bolje razvijaju. Mogući razlog tome je da se energija koju bi trošila na plakanje usmjerava u rast. Uz to, djeca puno brže uče u naručju zaposlenog roditelja. Nošenje odgovara i vama jer se fino uklapa u prezaposleni ritam života. Omogućava vam i da dijete vodite svuda sa sobom. Ne morate biti vezani uz dom; vašem djetetu dom je tamo gdje ste vi.

5. Spavajte uz dijete

U najranijim fazama roditeljske karijere naučit ćete da novorođenčad koja prospava cijelu noć živi u knjigama ili pripada drugim ljudima. Pripremite se na nemirne noći sve dok ne ustanovite gdje vi i vaše novorođenče spavate. Neka djeca najčvršće spavaju u vlastitoj sobi, neka u roditeljskoj, a neka najljepše spavaju stisnuta uz majku. Najbolji je program spavanja onaj u kojem vi i djetešce najbolje spavate, i to je vrlo osobna odluka. Slobodno isprobajte razne aranžmane spavanja, što uključuje primanje djeteta u vlastiti krevet – noćno roditeljstvo mi zovemo zajedničkim snom. Od svih čimbenika povezujućeg roditeljstva, izgleda da zajednički san izaziva najviše polemika, premda nije najjasnije zbog čega. Nevjerojatno nam je da je tako lijep običaj, prirodan od davnina, u modernom društvu etiketiran kao nepoželjan. Većina novorođenčadi u svijetu spava sa svojim roditeljima. Čak i unutar zapadne kulture sve više roditelja uživaju takvom noćnom aranžmanu – samo što to ne priznaju liječnicima i rođacima. Slijedeći put kad se nađete u društvu više novopečenih roditelja, provedite malo istraživanje; svakom pojedince spomenite kako razmišljate o tome da spavate uz dijete. Iznenadit ćete se koliko ljudi radi upravo to, barem povremeno. Nemojte strahovati od toga da dijete neće htjeti prijeći u svoj krevetić kad za to dođe vrijeme. Hoće. Potreba za noćnom bliskosti tek je jedna faza u djetetovu životu i premda traje razmjerno kratko, njeni blagotvorni učinci bit će prisutni do kraja života.

6. Ravnoteža i jasno postavljene granice

U želji da djetetu pružite sve što je potrebno teško je odoljeti iskušenju da mu date sve što poželi. To može rezultirati majčinom preopterećenosti. Dolaskom novorođenčeta u dom može se naglavce okrenuti dotadašnji predvidljivi raspored jednog para. Tada je pri zadovoljavanju djetetovih potreba lako zanemariti bračne kao i osobne potrebe. Kroz ovu knjigu pokazat ćemo vam kako razviti zadovoljavajuću osjetljivost prema djetetu. Odnosno kako treba znati kada reći da, a kada ne. I znati kada reći da zadovoljavanju osobnih potreba. Ako mami i tati dobro ide, i dijete će napredovati. Moja iscrpljena supruga jednom mi je rekla: Nemam se vremena ni istuširati koliko me moje djetešce treba. Pun ljubavi sam je podsjetio: Ono što tvoje dijete treba je sretna i odmorna majka. Upamtite iako povezujuće roditeljstvo nije najjednostavniji način roditeljstva, ako se pravilno provodi trebao bi biti najugodniji.

7. Oprez sa zagovornicima discipliniranja

velika ljuba koju osjećate prema djetetu i želja da postupate na najbolji mogući način čini vas podložnima svakojakim savjetima. Pripremite se na kišu dobronamjernih savjeta poput: „pusti ga da se isplače”, „uvedi mu red”, „ne bi ga više trebala dojiti!”, „ ne podiži ga toliko, razmazit ćeš ga”… Slušamo li sve savjete bez ograničenja, dogodit će se situacija u kojoj svi gube, dijete gubi povjerenje, jasnoću signala koje odašilje, a roditelj vjeru u svoju sposobnost tumačenja i odgovaranja na signale. Posljedica može biti jaz između djeteta i roditelja, što je upravo suprotno bliskosti koja se razvija povezujućim roditeljstvom. Povezujuće roditeljstvo temelji se na osjetljivosti, a discipliniranje uvjetuje neosjetljivost. Povezujuće roditeljstvo pomaže vam da bolje upoznate i razumijete svoje dijete; discipliniranje to remeti. Svrha je discipliniranja djeteta da ono postane „ugodnije”. Temelji se na netočnoj pretpostavci da djeca plaču kako bi manipulirala, a ne komunicirala. Knjige i tečajevi o discipliniranju djece uče majke da se opiru svom osnovnom nagonu koji ih tjera da odgovaraju na signale što ih šalju njihova djeca. S vremenom će izgubiti osjetljivost i povjerenje u vlastitu intuiciju. Intuitivno promislite prije iskušavanja bilo koje metode discipliniranja.

Povezujuće roditeljstvo nešto je čemu treba težiti. Možda nećete moći uvijek slijediti savjete o zbližavanju, što iz zdravstvenih razloga i razlika u načinu života, a što zbog uobičajenih životnih teškoća. Roditeljstvo je preosobno, a djeca su presložena da bi mogao postojati samo jedan način. Ali navedenih sedam alata pružaju osnovna oruđa pomoću kojih možete razvijati stil roditeljstva koji vam najviše odgovara. Neka ponašanja, poput nošenja i vjere u plač mogu provoditi ne samo roditelji već i zamjenski skrbnici. Učenjem vaših zamjena ovim važnim tehnikama povećavate izglede da će i – kad budete odsutni – vaše dijete biti dobro zbrinuto.

Važno je povezati se s djetetom. Iskoristite sve što povezujuće roditeljstvo pruža roditeljima i djeci. Jednom kad ste vezani, provodite ono što je dobro i mijenjajte ono što nije. Bez sumnje ćete pronaći vlastiti način. Tako vi i vaše dijete jedno drugome pružate najbolje od sebe.

Izvor: William Sears, Martha Sears: Njega djeteta